Showing posts with label Beelden aan Zee. Show all posts
Showing posts with label Beelden aan Zee. Show all posts

03 December 2016

Pikaso na moru


Beelden aan Zee spaja dve najlepše stvari na svetu: umetnost i more. Naziv ovog muzeja znači Skulpture pokraj mora, i zaista, ima ih rasutih sve do same ševeningenske plaže. Osim što muzej izlaže i čuva dela modernih holandskih umetnika, povremeno organizuje i međunarodne izložbe velikih majstora. I jedna od takvih je baš u toku - Pikaso na moru.


Nakon Drugog svetskog rata, umorni Pikaso odlazi na francusku rivijeru. U Antibu i okolini dolazi u dodir sa tradicionalnom keramikom koja ga toliko fascinira da rešava da se detaljnije poigra ovim žanrom. I tako nastaju tipična pikasovska dela sa dahom, bojama i teksturama Mediterana, ali i sa još dubljim, antičkim korenima u keramici Tangare kraj Atine koju su žene tamo pravile u 4. veku p.n.e. Pikaso je imao i drugara za igru: grnčar Žil Agar bi pravio posude na točku, a Pikaso bi im potom davao svoj unikatni pečat.

 
 
  

Motivi koji prožimaju ovu kolekciju su golubice, kao simbol slobode, sove - izraz mudrosti, bikovi, sinonimi za borbu, i koze kao asocijacija na plodnost. Većina izloženih dela je od gline, ali Pikaso ne bi bio Pikaso kad se ne bi poigrao i raznovrsnim otpadom, kog je revnosno prikupljao, kombinovao, spajao, oslikavao i nadahnjivao mu potpuno fascinantan život. Jedna od Pikasovih ideja bila je da pomoću ovih jefninih materijala i tehnika približi umetnost širokim masama. Neke posude su čak ušle i u masovnu proizvodnju njegovom dozvolom, što ga je dodatno popularizovalo kao umetnika.


Još jedna činjenica objašnjava Pikasovu fascinaciju keramikom: rođen je i odrastao u Malagi, gde se i školovao, kao i docnije u Barseloni. Španija je poznata po živopisnoj keramici i tehnici majolike. Pikaso je odmah znao čime želi da se bavi, i već sa 20 godina imao je prvu izložbu. Veliki uticaj na njegovo stvaralaštvo imali su ratovi: preživeo je i Prvi i Drugi svetski rat, kao i Španski građanski rat. Ljudska figura kao jedan od simbola života, naročito raskoš ženskih oblina, dominiraju u periodu između dva rata. Nakon Drugog svetskog rata Pikaso je već svetski priznati umetnik po profesiji i ponosni, aktivni komunista po ubeđenju. Ubrzo po primirju izlaže preko 300 svojih dela u Muzeju moderne umetnosti u Njujorku.

Lice žene
Lice
Koza, od raznog otpadnog materijala

Kako je dosta vremena provodio na Rivijeri, direktor muzeja u Antibu mu nudi da otvori atelje u Šatou Grimaldi, danas poznatijem kao Pikasov muzej. I tu se Pikaso potpuno zagledao u keramiku, da bi tokom života proizveo preko 3000 dela u ovom žanru.

Posmatrajući ove primere slobodnog Pikasovog izraza čovek ne može a da mu ne pozavidi na sposobnosti i slobodi da svojoj detinjoj kreativnosti daje oduška čitavog života. Pored odvažnosti i imaginativnosti, Pikaso je imao i vremena: na ovom čudesnom svetu boravio je 91 godinu, i stvarao sve do samog kraja. A i skončao je u svom hedonističkom stilu, tokom večere s prijateljima. I dan-danas njegova harizma je prisutna i uči nas da slušamo intuiciju i dopustimo joj da se materijalizuje, u samo nama svojstvenom obliku. Pa ko razume - razume. Bitan je samo onaj žar koji tinja u nama dok stvaramo.

Figura


Stranica muzeja: Beelden aan Zee

Predvorje

Predsoblje je tranzitna zona za mog psa. Kad ulazimo u kuću, tu joj brišem šape, skidam ogrlicu, pa puštam u dnevnu sobu i pritvorim vrata...